OPĆENITO O RANAMA
Rana je silom uzrokovani prekid kontinuiteta tkiva, to jest tjelesne površine, vanjske ili unutarnje. Opseg ozljede jako se razlikuje i kreće od najjednostavnije ogrebotine pa sve do dubokih rana s oštećenjem unutarnjih organa ili potpunim razdorom dijela tijela.
Načelno, sve rane se klasificiraju u dvije opće kategorije - akutne i kronične.
Akutne rane najčešće uredno zarastaju, što rezultira zadržavanjem anatomskog i funkcionalnog integriteta kože. Dijele se na traumatske, toplinske, kemijske (nastale djelovanjem kiseline ili lužine) i radijacijske (nastale djelovanjem UV i radijacijskog zračenja).
U traumatske akutne rane svrstavamo sportske rane, abrazije (ozljede nastale trljanjem ili trenjem o epidermis), ubode (posljedica djelovanja oštrog objekta koji je probio epidermis i zaglavio se u dermisu ili dubljim tkivima), ugrize (probijanje površine kože zubima), posjekline (koža je oštro zarezana), laceracije (posljedica rezanja različitih slojeva kože oštrim objektom), nagnječenja, prostrijelne rane i rane uslijed amputacije.
Kod kroničnih rana je iz određenog razloga narušen proces zacjeljivanja.
Ma kako nam neke rane izgledale bezazleno, sve zahtijevaju pravilnu obradu uz primjenu odgovarajućeg antiseptika, jer se na taj način izbjegava mogućnost razvoja infekcije te osigurava bolje i brže zacjeljivanje.
Načelno, sve rane se klasificiraju u dvije opće kategorije - akutne i kronične.
Akutne rane najčešće uredno zarastaju, što rezultira zadržavanjem anatomskog i funkcionalnog integriteta kože. Dijele se na traumatske, toplinske, kemijske (nastale djelovanjem kiseline ili lužine) i radijacijske (nastale djelovanjem UV i radijacijskog zračenja).
U traumatske akutne rane svrstavamo sportske rane, abrazije (ozljede nastale trljanjem ili trenjem o epidermis), ubode (posljedica djelovanja oštrog objekta koji je probio epidermis i zaglavio se u dermisu ili dubljim tkivima), ugrize (probijanje površine kože zubima), posjekline (koža je oštro zarezana), laceracije (posljedica rezanja različitih slojeva kože oštrim objektom), nagnječenja, prostrijelne rane i rane uslijed amputacije.
Kod kroničnih rana je iz određenog razloga narušen proces zacjeljivanja.
Ma kako nam neke rane izgledale bezazleno, sve zahtijevaju pravilnu obradu uz primjenu odgovarajućeg antiseptika, jer se na taj način izbjegava mogućnost razvoja infekcije te osigurava bolje i brže zacjeljivanje.
FAZE ZACJELJIVANJA RANE
Zacjeljivanje rane je složen proces koji predstavlja odgovor organizma na ozljedu i započinje neposredno nakon prekida integriteta kože, a cilj mu je ponovno uspostavljanje kontinuiteta kože.
U procesu zacjeljivanja razlikujemo četiri faze.
HEMOSTAZA - ozljeda kože dovodi do oštećenja krvnih žila i krvarenja, nakon čega neposredno slijedi stezanje krvnih žila. Vazoaktivni spojevi započinju i potiču proces prolaska određenih stanica iz krvi u prostor oko krvnih žila. Trombociti proizvode hemostatsku tvar (zaustavlja krvarenje) koja se naziva fibrin, kao i citokine, koji utječu na događaje tijekom procesa zacjeljivanja rane.
UPALA - u područje rane pojačano pristižu upalne stanice leukociti.
PROLIFERACIJA - faza stvaranja granulacijskog tkiva koje doprinosi čvrstoći i integritetu rane (postoje dokazi o pojačanoj sintezi kolagena već tijekom prvih 10 sati nakon ozljede, s vrhuncem sinteze pet do sedam dana nakon ozljede), novih krvnih žila i epitelizacije, to jest rekonstrukcije zaštitne barijere kože.
REMODELACIJA - konačna faza zacjeljivanja rane koja obuhvaća sintezu i razgradnju kolagena u cilju pojačanja čvrstoće i otpornosti na istezanje, a traje i do dvije godine, pa čak i dulje. U ovoj fazi prestaje stvaranje novih krvnih žila.
ŠTO JE KRONIČNA RANA
Kronična rana je pojam koji se odnosi na ranu koja ne zacjeljuje u predviđenom vremenu, odnosno kad nema napretka u zacjeljivanju u razdoblju od četiri do šest tjedana unatoč pravilno provedenom postupku liječenja. Kod kronične rane proces zacjeljivanja zastaje u početnom dijelu treće faze zacjeljivanja, to jest u fazi proliferacije.
Proces izlječenja je dugotrajan i vrlo zahtjevan, što dodatno mogu otežati i komplikacije, poput infekcije.
Kronične rane utječu na sve aspekta života bolesnika - emocionalni, psihički i socijalni. Osim što produljuju vrijeme izlječenja, ujedno povećavaju broj posjeta liječniku kao i broj dana provedenih na bolničkom liječenju.
Proces izlječenja je dugotrajan i vrlo zahtjevan, što dodatno mogu otežati i komplikacije, poput infekcije.
Kronične rane utječu na sve aspekta života bolesnika - emocionalni, psihički i socijalni. Osim što produljuju vrijeme izlječenja, ujedno povećavaju broj posjeta liječniku kao i broj dana provedenih na bolničkom liječenju.
NAJČEŠĆE KRONIČNE RANE
Za razliku od akutnih rana, većinu kroničnih rana ne uzrokuju vanjski mehanički događaji nego postojeće bolesti, stoga one najčešće predstavljaju završnu fazu oštećenja tkiva u slučaju vaskularnih, metaboličkih i neuropatskih bolesti.
U najčešće vrste kroničnih rana spadaju ulkus na nozi, dijabetički ulkus i dekubitalni (trofički) ulkus.
U najčešće vrste kroničnih rana spadaju ulkus na nozi, dijabetički ulkus i dekubitalni (trofički) ulkus.
Ulkus na nozi (ulcus cruris)
Razvija se na potkoljenici, u blizini gležnja sa stražnje strane, obično u osoba koje zbog osnovne bolesti (ili više njih istodobno) imaju kompromitiranu perifernu cirkulaciju.S obzirom na tip oštećenja, razlikujemo tri vrste ulkusa:
- venski ulkus na nozi (ulcus cruris venosum) najčešći je oblik ulkusa i javlja se u 60 do 90 % slučajeva. Nastaje zbog venske insuficijencije, odnosno popuštanja venskih zalistaka u tolikoj mjeri da je otežan povrat venske krvi prema srcu uslijed čega dolazi do zastoja krvi u donjim partijama nogu i poremećaja u metaboličkim procesima i prehrani tkiva.
- arterijski ulkus na nozi (ulcus cruris arteriosum) nešto je rjeđa pojava i javlja se u otprilike 10 % slučajeva. Posljedica je ateroskleroze, kada se arterije potkoljenice postupno sužavaju do potpunog začepljenja. Ulkus se obično javlja nakon manje ozljede i posljedično nedostatne opskrbe tkiva krvlju, odnosno kisikom i hranjivim tvarima. Ukoliko se u tom slučaju ozljeda ne tretira, može se razviti sekundarna bakterijska infekcija, a posljedično i ulceracija.
- miješani ulkus na nozi predstavlja kombinaciju venskog i arterijskog ulkusa.
Dijabetički ulkus
Obično se razvija na stopalu, otkud potječe naziv dijabetičko stopalo. U pozadini njegova nastanka nalaze se ishemija (posljedica patološkog procesa na krvnim žilama, koji kod dijabetičara napreduje neovisno o regulaciji hiperglikemije, uslijed čega dolazi do promjena na malim krvnim žilama i začepljenja velikih krvnih žila) i oštećenje perifernih živaca.
Osim lokalnog liječenja rane i sprječavanja sekundarne bakterijske infekcije, primarno je potrebno liječiti nekontrolirani dijabetes.
Osim lokalnog liječenja rane i sprječavanja sekundarne bakterijske infekcije, primarno je potrebno liječiti nekontrolirani dijabetes.
Dekubitalni ili trofički ulkus
Dekubitalni ili trofički ulkus nastaje zbog pritiska na kožu i posljedičnog ometanja krvotoka, obično na mjestima koštanih izbočenja (npr. pete ili križa), čemu dodatno pogoduju trenje i pomične sile.
Podrazumijeva ranu koja zbog slabe prokrvljenosti teško i sporo zacjeljuje. Rizik je najveći za nepokretne bolesnike.
Podrazumijeva ranu koja zbog slabe prokrvljenosti teško i sporo zacjeljuje. Rizik je najveći za nepokretne bolesnike.
KOMPLIKACIJE KRONIČNE RANE
Ukoliko se kronična rana, kao i bolesti koje predstavljaju podlogu za njezin nastanak, ne tretiraju na pravi način, postoji mogućnost razvoja komplikacija.
Infekcija
Infekcija je najčešća komplikacija neodgovarajućeg liječenja kronične rane. U slučaju da lokalizirana infekcija progredira u sistemsku infekciju, odnosno sepsu, posljedica može biti otkazivanje vitalnih organa, a u konačnici i smrt.Jedan od glavnih uzroka nastanka infekcije je stvaranje biofilma, odnosno nakupine mikroorganizama koja je ireverzibilno povezana s površinom rane. Zahvaljujući biofilmu bakterije bolje prianjaju za površinu na kojoj se nalaze, što dodatno podržava upalno stanje.
Osteomijelitis
Lokalna infekcija rane može se proširiti na okolna tkiva, ali i na kosti, čemu su skloni bolesnici s dijabetičkim stopalom (u 20 do 60 % slučajeva). Osteomijelitis povećava vjerojatnost potrebe za amputacijom, iako se u većini slučajeva može tretirati i antibioticima.Nekroza tkiva i gangrena
U slučaju opstrukcije arterija smanjena je ili onemogućena opskrba tkiva krvlju. Obično započinje kao benigna bol prilikom hodanja koja progredira u bol prisutnu i u mirovanju.Zbog ishemije javlja se ulceracija zahvaćenog područja, koja se, ukoliko se ne tretira, razvija u gangrenu.
Dermatitis
Sekret koji se izlučuje iz rane, osim vode, sadrži i bakterije, histamin, proteolitičke enzime i druge tvari koje oštećuju kožu oko rane i mogu uzrokovati pojavu dermatitisa.Edem
Pojava edema (otekline) u predjelu rane izaziva bol, smanjuje protok krvi i usporava zacjeljivanje, što u konačnici može dovesti do razvoja ulceracije i povećanog rizika od sekundarna bakterijske infekcije.LIJEČENJE KRONIČNE RANE
U većini slučajeva potrebno je primarno liječiti bolest koja predstavlja podlogu za razvoj kronične rane. Tako je u slučaju dijabetesa potrebno regulirati razinu glukoze u krvi, dok kod arterijskih ulkusa postoji mogućnost revaskularizacije. Venski ulkusi mogu se sanirati kompresivnom terapijom.
Učinkovito antiseptičko čišćenje temelj je lokalnog tretiranja rane, što u kombinaciji s debridmanom učinkovito uklanja bakterije i izlučevine iz rane, kao i ostatke tkiva te materijala za previjanje. Takvim pristupom osigurava se povoljno okruženje za zacjeljivanje.
Učinkovito antiseptičko čišćenje temelj je lokalnog tretiranja rane, što u kombinaciji s debridmanom učinkovito uklanja bakterije i izlučevine iz rane, kao i ostatke tkiva te materijala za previjanje. Takvim pristupom osigurava se povoljno okruženje za zacjeljivanje.
Prednosti oktenidina kao antiseptika
Sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvijen je oktenidin, djelatna tvar antiseptičkih svojstava, koja je danas postala standard u liječenju i zbrinjavanju rana.
Svojstven mu je širok antimikrobni spektar djelovanja - pokazuje baktericidan (ubija bakterije), fungicidan (ubija gljivice) i ograničen virucidan (ubija viruse) učinak. Djeluje unutar jedne minute od primjene uz dugotrajan učinak i do 24 sata. Bezbojan je, bezbolan i niskih alergijskih svojstava, stoga je dobro podnošljiv na koži, sluznici i tkivu. Prikladan je za primjenu kod djece, dojenčadi i nedonoščadi.
Octenilin® otopina za ispiranje rana
Octenilin® otopina za ispiranje rana bezbojna je otopina namijenjena čišćenju i vlaženju rane. Djelatna tvar u otopini je oktenidin, a sadrži i surfaktant etilheksilglicerin.
Funkcija surfaktanta je smanjenje površinske napetosti otopine, što olakšava raspršivanje i prekrivanje rane. Osim što bolje prekriva ranu, bolja penetracija pridonosi uspješnijem odstranjivanju bakterija i nekrotičnog tkiva. Zahvaljujući dodatku surfaktanta, veća je i učinkovitost u razbijanju potencijalnog biofilma.
Funkcija surfaktanta je smanjenje površinske napetosti otopine, što olakšava raspršivanje i prekrivanje rane. Osim što bolje prekriva ranu, bolja penetracija pridonosi uspješnijem odstranjivanju bakterija i nekrotičnog tkiva. Zahvaljujući dodatku surfaktanta, veća je i učinkovitost u razbijanju potencijalnog biofilma.
Octenilin® gel za rane
Octenilin® gel za rane po svom je sastavu hidrogel na bazi celuloze koji sadrži oktenidin. Kako hidrogel u svojoj strukturi posjeduje visoki udio vode, pridonosi vlaženju rane te onemogućava lijepljenje zavojnog materijala na ranu, što olakšava njegovo uklanjanje i pridonosi smanjenju boli. Bakterije i nekrotično tkivo iz rane apsorbiraju se na hidrogel, a oktenidin uništava apsorbirane bakterije.
Octenilin® gel za rane je bezbojan i može se koristiti sam ili u kombinaciji s Octenilin® otopinom za ispiranje rana kako bi se prevenirala bakterijska kontaminacija rane.
Octenilin® gel za rane je bezbojan i može se koristiti sam ili u kombinaciji s Octenilin® otopinom za ispiranje rana kako bi se prevenirala bakterijska kontaminacija rane.
PRAVILNO POSTUPANJE S KRONIČNOM RANOM
- Oprati ruke sapunom i vodom te ih dezinficirati antiseptikom za ruke.
- Ukloniti postojeći zavoj (ili oblogu) s rane te oprati ranu Octenilin® otopinom za ispiranje rana, pazeći da vršak boce ne dodiruje ranu kako se ne bi kontaminirao.
- Osigurati drenažu rane, odnosno ''izlijevanje'' suviška Octenilin® otopine iz rane.
- Ranu pošpricati Octenisept® otopinom za sluznicu i kožu ili je nježno prebrisati u otopinu namočenim tupferom.
- Okolnu kožu prebrisati Octenisept® otopinom za sluznicu i kožu.
- Ostaviti da djeluje jednu minutu.
- Ukoliko je rana nakon jedne minute i dalje vlažna, prebrisati je sterilnom gazom.
- U ranu nanijeti Octenilin® gel za rane.
- Ranu prekriti sterilnom gazom i učvrstiti flasterom.
- Ranu previjati svakih 24 do 48 sata.