KAKO NASTAJE DIJABETIČKO STOPALO

 

Ulkus povezan s dijabetesom obično se razvija na stopalu, otkud potječe naziv dijabetičko stopalo. Pretpostavlja se kako se razvija kod otprilike 15 % oboljelih od dijabetesa.

Brojni su rizični čimbenici koji pridonose njegovu razvoju, a najvažnijim se smatra periferna polineuropatija u kombinaciji s bolešću perifernih krvnih žila.
 

Dijabetička polineuropatija

Najčešća je komplikacija šećerne bolesti. Podrazumijeva oštećenje perifernoga živčanog sustava, zahvaća motorne i senzorne živce, a najizraženija je na nogama.

Oštećenje motornih živaca koji inerviraju mišiće stopala dovodi do poteškoća u savijanju (fleksiji) i ispružanju (ekstenziji) zahvaćenog stopala te posljedičnoj pojavi deformacija i koštanih izbočenja, a to pogoduje oštećenju kože i razvoju ulkusa.

Oštećenje senzornih živaca rezultira neosjetljivošću na bol. S obzirom da oboljeli ne osjećaju bol, često se dogodi da ih nažuljaju cipele ili se na drugi način ozlijede, a da to uopće ne osjete. Na podlozi tog oštećenja nastaju rane koje su često upalno promijenjene i teže zacjeljuju.

Autonomna dijabetička neuropatija

Predstavlja poseban oblik neuropatije koji nastaje zbog oštećenja simpatičkih i/ili parasimpatičkih živaca u osoba sa šećernom bolešću.

U ovisnosti o zahvaćenom organu/organskom sustavu može se manifestirati simptomima od strane gastrointestinalnog, srčano-žilnog ili urogenitalnog sustava.

Ovaj vid neuropatije može biti i uzrok promjenama teksture kože, svrbežu, otoku, stvaranju otvrdnuća te gubitku noktiju ili znojenja. U kombinaciji suhe kože uz povećan pritisak na stopalo dolazi do nastanka žulja što pridonosi pojavi ulceracije.

 

Bolest perifernih krvnih žila

Patološki proces na krvnim žilama kod dijabetičara napreduje neovisno o regulaciji hiperglikemije, uslijed čega dolazi do promjena na malim krvnim žilama i začepljenja velikih krvnih žila, što rezultira poremećajem opskrbe tkiva arterijskom krvlju, odnosno ishemijom.

 

OCTENILIN U TERAPIJI DIJABETIČKOG STOPALA


 

Prednosti oktenidina kao antiseptika

Sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvijen je oktenidin, djelatna tvar antiseptičkih svojstava, koja je danas postala standard u liječenju i zbrinjavanju rana.

Svojstven mu je širok antimikrobni spektar djelovanja - pokazuje baktericidan (ubija bakterije), fungicidan (ubija gljivice) i ograničen virucidan (ubija viruse) učinak. Djeluje unutar jedne minute od primjene uz dugotrajan učinak i do 24 sata. Bezbojan je, bezbolan i niskih alergijskih svojstava, stoga je dobro podnošljiv na koži, sluznici i tkivu. Prikladan je za primjenu kod djece, dojenčadi i nedonoščadi.

Octenilin otopina za ispiranje rana 350 ml

Octenilin® otopina za ispiranje rana

Octenilin® otopina za ispiranje rana bezbojna je otopina namijenjena čišćenju i vlaženju rane. Djelatna tvar u otopini je oktenidin, a sadrži i surfaktant etilheksilglicerin.

Funkcija surfaktanta je smanjenje površinske napetosti otopine, što olakšava raspršivanje i prekrivanje rane. Osim što bolje prekriva ranu, bolja penetracija pridonosi uspješnijem odstranjivanju bakterija i nekrotičnog tkiva. Zahvaljujući dodatku surfaktanta, veća je i učinkovitost u razbijanju potencijalnog biofilma.
 
Octenilin gel za rane 20 ml

Octenilin® gel za rane

Octenilin® gel za rane po svom je sastavu hidrogel na bazi celuloze koji sadrži oktenidin. Kako hidrogel u svojoj strukturi posjeduje visoki udio vode, pridonosi vlaženju rane te onemogućava lijepljenje zavojnog materijala na ranu, što olakšava njegovo uklanjanje i pridonosi smanjenju boli. Bakterije i nekrotično tkivo iz rane apsorbiraju se na hidrogel, a oktenidin uništava apsorbirane bakterije.

Octenilin® gel za rane je bezbojan i može se koristiti sam ili u kombinaciji s Octenilin® otopinom za ispiranje rana kako bi se prevenirala bakterijska kontaminacija rane.