KAKO NASTAJE DIJABETIČKO STOPALO
Ulkus povezan s dijabetesom obično se razvija na stopalu, otkud potječe naziv dijabetičko stopalo. Pretpostavlja se kako se razvija kod otprilike 15 % oboljelih od dijabetesa.
Brojni su rizični čimbenici koji pridonose njegovu razvoju, a najvažnijim se smatra periferna polineuropatija u kombinaciji s bolešću perifernih krvnih žila.
Dijabetička polineuropatija
Oštećenje motornih živaca koji inerviraju mišiće stopala dovodi do poteškoća u savijanju (fleksiji) i ispružanju (ekstenziji) zahvaćenog stopala te posljedičnoj pojavi deformacija i koštanih izbočenja, a to pogoduje oštećenju kože i razvoju ulkusa.
Oštećenje senzornih živaca rezultira neosjetljivošću na bol. S obzirom da oboljeli ne osjećaju bol, često se dogodi da ih nažuljaju cipele ili se na drugi način ozlijede, a da to uopće ne osjete. Na podlozi tog oštećenja nastaju rane koje su često upalno promijenjene i teže zacjeljuju.
Autonomna dijabetička neuropatija
U ovisnosti o zahvaćenom organu/organskom sustavu može se manifestirati simptomima od strane gastrointestinalnog, srčano-žilnog ili urogenitalnog sustava.
Ovaj vid neuropatije može biti i uzrok promjenama teksture kože, svrbežu, otoku, stvaranju otvrdnuća te gubitku noktiju ili znojenja. U kombinaciji suhe kože uz povećan pritisak na stopalo dolazi do nastanka žulja što pridonosi pojavi ulceracije.
Infekcija
U stopalu s lošim krvotokom infekcija se brzo širi, dolazi do devitalizacije tkiva i stvaranja gangrene, često s posljedičnom amputacijom stopala ili ekstremiteta.
Ukoliko infekcija napreduje može doći i do razvoja osteomijelitisa (upale koštanog tkiva).
KAKO PREPOZNATI DIJABETIČKO STOPALO
Razlikujemo dvije kategorije dijabetičkog stopala:
- neurotrofičke rane (ulkusi) - uzrokovane su promjenama na živcima, dok je cirkulacija još zadovoljavajuća, i nije ih teško prepoznati. Ulkus se ne razvija spontano nego u kombinaciji s ozljedom. Oblik stopala je promijenjen, svod je spušten i postoje izbočenja koja ranije nisu postojala. Koža je suha i tanka, još uvijek dobro prokrvljena i ponekad vrlo ranjiva. Na mjestima izbočenja na koži je vidljiv zadebljan rožnati sloj koji mjestimično puca. Iz dubine takvih napuknuća može se cijediti prozirni ili sukrvavo-gnojni sadržaj (ovaj potonji govori u prilog infekciji koju nije uvijek lako izliječiti). Ove promjene se kasno uočavaju jer bolesnika ne bole i ne smetaju mu.
- neuroishemična oštećenja - dominiraju znakovi bolesti perifernih krvnih žila uz smetnje arterijske prokrvljenosti te više ili manje izraženu polineuropatsku komponentu. Bolesnik navodi bolove u nogama nakon hodanja, koji se na kraju javljaju i u mirovanju. Na stopalu nema arterijskih pulzacija. Koža je tanka, nalik mramoru, hladna, blijedo-plavičasta (cijanotična). Nokti su debeli, nepravilni i lomljivi.
PREVENCIJA DIJABETIČKOG STOPALA
U slučaju postojanja šećerne bolesti, s ciljem prevencije razvoja dijabetičkog stopala uputno je voditi računa o sljedećem:
- paziti na regulaciju šećerne bolesti
- riješiti se nezdravih navika, poput pušenja, konzumacije alkohola, nezdrave prehrane, neaktivnosti i slično
- nositi odgovarajuću obuću
- pravilno njegovati stopala (svakodnevno pranje mlakom vodom i sapunom uz temeljito sušenje i nanošenje zaštitne kreme; izbjegavati samostalnu pedikuru kako bi se umanji rizik od ozljede; dati prednost korištenju rašpice umjesto škarica; nositi pamučne i udobne čarape)
- redovito provoditi samopregled stopala kako bi se na vrijeme uočile promjene koje bi mogle prethoditi pojavi ulkusa (žuljevi, urasli nokti, promjena boje kože, hladna koža, bolovi u nogama...) i u slučaju bilo kakve sumnje bez odgode obratiti se liječniku
- barem jednom godišnje obaviti pregled stopala u zdravstvenoj ustanovi (provjera stanja cirkulacije, senzornih i motoričkih oštećenja, izgleda stopala - natisci, deformiteti...) kako bi se ustanovila predispozicija za razvoj ulkusa.
LIJEČENJE DIJABETIČKOG STOPALA
Uklanjanje pritiska
Da bi postojeći ulkus čim prije zacijelio i prevenirao se razvoj novih ulkusa, potrebno je rasterećenje pritiska na mjestu rane - korištenjem odgovarajuće obuće te uporabom štaka ili kolica.
Debridman
Čišćenje rane od nekrotičnog (mrtvog) tkiva, stranog materijala (ostataka zavojnog materijala i ostalih nečistoća) i biofilma čime se smanjuje opasnost od infekcije i pospješuje proces zacjeljivanja.
Sprječavanje širenja infekcije
Kod površinske infekcije koriste se antiseptici uz obloge i/ili antibiotici, dok je kod duboke infekcije potrebna hospitalizacija i primjena intravenskih antibiotika.
Revaskularizacija
Kod bolesnika s perifernom ishemijom potrebno je provesti revaskularizaciju kako bi se osigurala dostatna opskrba krvlju i ubrzalo zacjeljivanje ulkusa.
Prednosti oktenidina kao antiseptika
Sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvijen je oktenidin, djelatna tvar antiseptičkih svojstava, koja je danas postala standard u liječenju i zbrinjavanju rana.
Svojstven mu je širok antimikrobni spektar djelovanja - pokazuje baktericidan (ubija bakterije), fungicidan (ubija gljivice) i ograničen virucidan (ubija viruse) učinak. Djeluje unutar jedne minute od primjene uz dugotrajan učinak i do 24 sata. Bezbojan je, bezbolan i niskih alergijskih svojstava, stoga je dobro podnošljiv na koži, sluznici i tkivu. Prikladan je za primjenu kod djece, dojenčadi i nedonoščadi.
Octenilin® otopina za ispiranje rana
Funkcija surfaktanta je smanjenje površinske napetosti otopine, što olakšava raspršivanje i prekrivanje rane. Osim što bolje prekriva ranu, bolja penetracija pridonosi uspješnijem odstranjivanju bakterija i nekrotičnog tkiva. Zahvaljujući dodatku surfaktanta, veća je i učinkovitost u razbijanju potencijalnog biofilma.
Octenilin® gel za rane
Octenilin® gel za rane je bezbojan i može se koristiti sam ili u kombinaciji s Octenilin® otopinom za ispiranje rana kako bi se prevenirala bakterijska kontaminacija rane.