KAKO NASTAJE ARTERIJSKI ULKUS
Arterijski ulkus na nozi nastaje zbog smanjene opskrbe tkiva krvlju uzrokovane sužavanjem arterija noge ili potpunim prekidom opskrbe krvlju zbog začepljenja arterija noge kao posljedicom periferne vaskularne bolesti. Javlja se u otprilike 10 % slučajeva svih ulkusa na nozi i smatra se jednim od oblika kronične rane.
Njegovoj pojavi često prethodi trauma, to jest ozljeda zbog udarca nogom u dio namještaja ili pada težeg predmeta na nogu, kao i zbog pritiska pretijesne obuće. Osim mehaničkog uzroka, početnu ranu mogu uzrokovati toplina, kemikalije ili lokalizirani ugrušci.
Hipoksija, odnosno ishemija ne osiguravaju dovoljan priliv arterijske krvi s hranjivim tvarima i kisikom u ozlijeđeno tkivo, što ometa i produljuje proces zacjeljivanja rane, a dugoročno može prouzročiti odumiranje tkiva i gangrenu.
Bolest perifernih arterija
Najviše bolesnika s perifernom arterijskom bolešću boluje od ateroskleroze, u sklopu koje dolazi do nakupljanja masnoća ispod unutarnje arterijske stijenjke (endotel) i razvoja aterosklerotskog plaka što rezultira manjom elastičnošću same arterije i njezinim postupnim sužavanjem. Do djelomična ili potpuna začepljenja arterije mogu dovesti i neki drugi čimbenici, na primjer krvni ugrušak (tromb).
Kad se arterija suzi, dio tijela koji promijenjena arterija opskrbljuje ne prima dovoljno krvi te nastaje ishemija, što se javlja otprilike u 14 do 20 % odrasle populacije, gdje je omjer simptomatskih i asimptomatskih slučajeva od 1:3 do 1:4.
Čimbenici koji povećavaju rizik od razvoja bolesti perifernih arterija su pušenje, pretilost (indeks tjelesne mase iznad 30), dob (osobe iznad 65 godina, odnosno 50 ukoliko imaju u obitelji povijest ateroskleroze), šećerna bolest, visoki krvni tlak, visoki kolesterol te povišena razina homocisteina. Dijabetes i pušenje predstavljaju najčešće čimbenike koji pridonose razvoju ateroskleroze (90 % bolesnika s navedenom bolešću ima prisutan barem jedan od ta dva čimbenika).
Najčešći simptomi periferne arterijske bolesti su:
- bol u nozi koja se javlja tijekom fizičkom napora, a prestaje u mirovanju
- bol u stopalu (metatarzalni dio - područje prednjeg dijela stopala) tijekom noći
- intenzivna bol koja se pojačava prilikom podizanja noge (zbog smanjenja protoka krvi)
- pojava otekline (edema)
- gubitak osjeta boli (npr. kod oboljelih od šećerne bolesti zbog dijabetičke polineuropatije) i/ili pojačana osjetljivost na dodir (npr. pojačan osjet bola prilikom previjanja).
KAKO PREPOZNATI ARTERIJSKI ULKUS
Temeljem anamnestičkih podataka povijesti bolesti s jedne i kliničkog pregleda s druge strane moguće je razlikovati arterijski ulkus od drugih oblika ulkusa na donjim ekstremitetima.
Vanjskim izgledom, arterijski ulkus ima ispupčen i okruglast oblik jasno definiranih rubova i bazu žute, smeđe, sive ili crne boje. Uglavnom ne krvari, hladan je na dodir i bez prisutnog pulsa. Izuzetno je bolan, s tim da se bol pojačava u ležećem položaju. Okolna koža je suha i hladna.
LIJEČENJE ARTERIJSKOG ULKUSA
Kirurško liječenje
Kada to nije moguće, u ekstremnim situacijama izvodi se amputacija.
Više o pripremi za operativni zahvat pročitajte ovdje.
Farmakoterapija
- lijekovi za sniženje krvnoga tlaka
- lijekovi za smanjenje razine kolesterola (glavni čimbenik razvoja ateroskleroze), i, eventualno,
- lijekovi koji reguliraju razinu glukoze u krvi (ukoliko je prisutan i dijabetes).
Promjena životnih navika
Osim toga trebalo bi dulje stajanje svesti na najmanju moguću mjeru, izbjegavati niske temperature, noge i stopala zaštititi od moguće ozljede te redovito vježbati pod uvjetom da se ne naprežu dijelovi tijela koji su zahvaćeni bolešću perifernih arterija.
Tretiranje ulkusa
Debridman je uklanjanje nekrotičnog (devitaliziranog, mrtvog) tkiva i stranog materijala iz rane (ostataka zavojnog materijala i ostalih nečistoća), s ciljem dekontaminacije (smanjenja broja bakterija), čime se pospješuje proces zacjeljivanja rane. Moguće ga je provesti oblogama u obliku hidrogela koje „izvlače“ oštećeno i odumrlo tkivo iz rane, a u kombinaciji s antiseptikom uništavaju i patogene mikroorganizme.
Prednosti oktenidina kao antiseptika
Svojstven mu je širok antimikrobni spektar djelovanja - pokazuje baktericidan (ubija bakterije), fungicidan (ubija gljivice) i ograničen virucidan (ubija viruse) učinak. Djeluje unutar jedne minute od primjene uz dugotrajan učinak i do 24 sata. Bezbojan je, bezbolan i niskih alergijskih svojstava, stoga je dobro podnošljiv na koži, sluznici i tkivu. Prikladan je za primjenu kod djece, dojenčadi i nedonoščadi.
Octenilin® otopina za ispiranje rana
Funkcija surfaktanta je smanjenje površinske napetosti otopine, što olakšava raspršivanje i prekrivanje rane. Osim što bolje prekriva ranu, bolja penetracija pridonosi uspješnijem odstranjivanju bakterija i nekrotičnog tkiva. Zahvaljujući dodatku surfaktanta, veća je i učinkovitost u razbijanju potencijalnog biofilma.
Octenilin® gel za rane
Octenilin® gel za rane je bezbojan i može se koristiti sam ili u kombinaciji s Octenilin® otopinom za ispiranje rana kako bi se prevenirala bakterijska kontaminacija rane.