STATISTIKA I POSLJEDICE BOLNIČKIH INFEKCIJA
Bolničke infekcije još se označavaju i akronimom HCAIs (engl. healthcare associated infections), a podrazumijevaju sve infekcije koje su stečene u ustanovama za zdravstvenu njegu (poput ustanova za dugotrajnu njegu, rehabilitacijskim centrima, ambulantama i liječničkim ordinacijama).
Bolničke infekcije uzrokuju niz posljedica zdravstvene i ekonomske prirode:
- povećavaju troškove liječenja
- produljuju boravak u bolnici (u prosjeku i do 7 dana)
- povećavaju broj ponovljenih zahvata
- povećavaju vjerojatnost potrebe za liječenjem u jedinicama intenzivne njege
- mogu uzrokovati dugoročne zdravstvene posljedice (poput nesposobnosti za rad, invalidnosti pa i smrti)
- pridonose razvoju otpornosti na antibiotike
- povećavaju smrtnost.
PODJELA BOLNIČKIH INFEKCIJA
Ovisno o načinu na koji se stječu, bolničke infekcije dijelimo na egzogene i endogene.
EGZOGENE bolničke infekcije odnose se na prijenos mikroorganizama iz okoliša ili s drugih osoba na bolesnika koji je podvrgnut nekom zahvatu. Na njih otpada 10 % svih bolničkih infekcija, a glavni način prijenosa mikroorganizama je preko ruku zdravstvenog osoblja. Mjera prevencije egzogenih bolničkih infekcija uključuje dezinfekciju prostora, kirurških instrumenata i ruku zdravstvenog osoblja.
ENDOGENE bolničke infekcije su infekcije čiji je izvor kožna mikroflora bolesnika i na njih otpada ostalih 90 % bolničkih infekcija. Koža svake osobe prekrivena je mikroorganizmima koji tvore mikrobiotu kože. Kožna mikroflora ima važne funkcije - osim što sprječava naseljavanje (kolonizaciju) patogenih mikroorganizama na površini kože, utječe i na imunosni odgovor domaćina. No, prilikom izvođenja nekih medicinskih zahvata postoji opasnost od prodora mikroorganizama s površine kože u sam organizam. Bilo da je riječ o skalpelu, kateteru ili drugim medicinskim instrumentima, njihovo korištenje narušava barijernu funkciju kože jer stvara direktan otvor u tkivu.
Infekcija kirurškog mjesta
Prilikom kirurškog zahvata skalpel probija kožnu barijeru, čime se omogućava prodor mikroorganizama s površine kože. Mikroorganizmi se razmnožavaju na mjestu zahvata i uzrokuju infekciju koja može biti lokalizirana (u rani) ili sistemska (zahvaća cijelo tijelo). Rizik od infekcije kirurškog mjesta raste tijekom toplijih mjeseci, stoga nije neobično da je najviši ljeti.
Jedan od najznačajnijih uzročnika infekcije kirurškog mjesta je bakterija Staphylococcus aureus, koja prirodno nastanjuje sluznicu nosa, s tim da čak 85 % populacije ima stalne ili naizmjenične kolonije Staphylococcus aureusa. Istraživanja su pokazala kako sojevi Staphylococcus aureus pronađeni u inficiranim kirurškim ranama odgovaraju sojevima nastanjenima na sluznici nosa bolesnika. Stoga je potpuno razumljivo kako se kolonizacija nosa spomenutom bakterijom smatra jednim od rizičnih čimbenika za razvoj postoperativne infekcije.
Više o pripremi za operativni zahvat pročitajte ovdje.
Infekcije krvotoka povezane s kateterom
Uređaji za vaskularni pristup važna su komponenta moderne medicine - na području Europe i SAD-a više od polovine hospitaliziranih bolesnika liječi se barem jednim uređajem za vaskularni pristup. Kako njihova primjena ujedno narušava integritet kože, postoji mogućnost ulaska mikroorganizama u krvotok.
Briga o samom uređaju za vaskularni pristup, kao i dosljedna primjena preventivnih mjera tijekom umetanja mogla bi spriječiti do 70 % ovih infekcija.
Osim osiguravanja brige o mikrobiološkoj čistoći uređaja za vaskularnu primjenu, cilj je prije primjene dezinficirati kožu antiseptikom s rezidualnim učinkom.
DEKOLONIZACIJA BOLESNIKA
Kako bi se spriječila endogena bolnička infekcija i mogućnost postoperativne infekcije svela na najmanju moguću mjeru, bolesnici se podvrgavaju dekolonizaciji cijelog tijela.
Svrha dekolonizacije bolesnika je:
- smanjiti pojavnost bolničkih infekcija
- smanjiti uporabu antibiotika
- poboljšati sigurnost bolesnika
- smanjiti troškove praćenja i skrbi.
Ciljana dekolonizacija
Kod ciljane dekolonizacije provodi se identifikacija mikroorganizma laboratorijskim testovima. Nakon što se testovima dokaže prisustvo potencijalno opasnog mikroorganizma, započinje se s procesom dekolonizacije.Glavni nedostatak je započinjanje procesa dekolonizacije u prekasnoj fazi. Do trenutka kada su dostupni mikrobiološki rezultati, mikroorganizam se možda proširi i na druga mjesta kod istog bolesnika ili na druge bolesnike i zdravstveno osoblje.
Univerzalna dekolonizacija
Pod univerzalnom dekolonizacijom podrazumijeva se pranje cijelog tijela odgovarajućim antiseptikom te dekolonizacija nosne šupljine. Kod ovog pristupa bolesnici ne prolaze sveobuhvatni pregled, nego se preventivno eliminira bolesnikova endogena flora kože koja je odgovorna za većinu bolničkih infekcija. Proces započinje odmah, bez odgode.Ciljevi univerzalne dekolonizacije bolesnika su:
- smanjiti učestalost razvoja bolničkih infekcija
- smanjiti uporabu antibiotika
- poboljšati sigurnost bolesnika
- smanjiti troškove praćenja i skrbi.
OTPORNOST MIKROORGANIZAMA NA ANTIBIOTIKE
Prekomjerna i neracionalna uporaba antibiotika pridonosi razvoju rezistencije mikroorganizama na antibiotike, tako da svaku četvrtu bolničku infekciju uzrokuje organizam otporan na antibiotike.
Iako su antibiotici u trenutku otkrića predstavljali izuzetno moćne i korisne lijekove, njihova neracionalna uporaba omogućila je mikroorganizmima da razviju niz mehanizama otpornosti na njihov učinak. Stoga se danas susrećemo s problemom da se određeni mikroorganizmi, uzročnici infekcije kirurškog mjesta, ne mogu više tretirati konvencionalnom terapijom iz jednostavnog razloga jer ona više nije djelotvorna.
MRSA - VRE - MDRGN
Jedan od najznačajnijih mikroorganizama otpornih na lijekove na svijetu je MRSA (engl. Methicillin-resistant Staphylococcus aureus - Staphylococcus aureus rezistentan na meticilin).
Naseljavanje bolesnika ovom bakterijom povezano je s povećanim rizikom od razvoja infekcije u roku od jedne godine pa i rizikom od smrti zbog infekcije, dovodi do značajnog pobola i uzrokuje povećane izdatke za zdravstvo. Kad je u pitanju MRSA, u brojnim izvješćima stoji kako mupirocin i klorheksidin postaju neučinkoviti.
Enterokoki su uzročnici bolničkih infekcija s naglaskom na infekcije mokraćnog sustava i kirurških rana. Prekomjerna uporaba antibiotika dovela je do razvoja soja enterokoka koji je otporan na antibiotik vankomicin - VRE (engl. Vancomycin-resistant Enterococci).
Sve veću opasnost u bolničkim sustavima predstavljaju gram-negativne bakterije koje su razvile rezistenciju na veći broj antibiotika - MDGRN (engl. Multidrug resistant Gram-negative bacteria). U Njemačkoj se označavaju kao 3MRGN i 4MRGN, ovisno o broju skupina antibiotika na koje su razvile rezistenciju.
PROIZVODI ZA DEKOLONIZACIJU NA BAZI OKTENIDINA
Svrha Octenisan® losiona za pranje je dekolonizacija kože, vlasišta i kose. Namijenjen je dnevnom pranju tijela, dok se kosa i tjeme peru dva do tri puta tjedno. Koristi se na način da se na površinu kože, vlasišta i kose nanese nerazrijeđen i ostavi djelovati jednu minutu kako bi ostvario antiseptički učinak.
Za provođenje dekolonizacije nosne šupljine koristi se Octenisan® md gel za nos dva puta dnevno tijekom pet dana. Pomoću vatenog štapića nanosi se u prednji dio nosne šupljine te se potom ravnomjerno raspodjeljuje masiranjem nosnica palcem i kažiprstom.
Kod nepokretnih bolesnika koristi se posebno dizajnirana Octenisan® kapa za pranje tjemena i vlasišta. Octenisan® rukavice za pranje namijenjene su dekolonizaciji i pranju tijela nepokretnih osoba.