PODJELA BOLNIČKIH INFEKCIJA

 
Ovisno o načinu na koji se stječu, bolničke infekcije dijelimo na egzogene i endogene.

EGZOGENE bolničke infekcije odnose se na prijenos mikroorganizama iz okoliša ili s drugih osoba na bolesnika koji je podvrgnut nekom zahvatu. Na njih otpada 10 % svih bolničkih infekcija, a glavni način prijenosa mikroorganizama je preko ruku zdravstvenog osoblja. Mjera prevencije egzogenih bolničkih infekcija uključuje dezinfekciju prostora, kirurških instrumenata i ruku zdravstvenog osoblja.

ENDOGENE bolničke infekcije su infekcije čiji je izvor kožna mikroflora bolesnika i na njih otpada ostalih 90 % bolničkih infekcija. Koža svake osobe prekrivena je mikroorganizmima koji tvore mikrobiotu kože. Kožna mikroflora ima važne funkcije - osim što sprječava naseljavanje (kolonizaciju) patogenih mikroorganizama na površini kože, utječe i na imunosni odgovor domaćina. No, prilikom izvođenja nekih medicinskih zahvata postoji opasnost od prodora mikroorganizama s površine kože u sam organizam. Bilo da je riječ o skalpelu, kateteru ili drugim medicinskim instrumentima, njihovo korištenje narušava barijernu funkciju kože jer stvara direktan otvor u tkivu.

 

Infekcija kirurškog mjesta

Infekcija kirurškog mjesta spada među tri najčešće bolničke infekcije, a definira se kao infekcija koja je anatomski povezana s kirurškim mjestom i nije prisutna prije operacije. U prosjeku se javlja unutar 30 dana nakon operacije, odnosno unutar 90 dana kod zahvata koji uključuju postavljanje implantata.

Prilikom kirurškog zahvata skalpel probija kožnu barijeru, čime se omogućava prodor mikroorganizama s površine kože. Mikroorganizmi se razmnožavaju na mjestu zahvata i uzrokuju infekciju koja može biti lokalizirana (u rani) ili sistemska (zahvaća cijelo tijelo). Rizik od infekcije kirurškog mjesta raste tijekom toplijih mjeseci, stoga nije neobično da je najviši ljeti.

Jedan od najznačajnijih uzročnika infekcije kirurškog mjesta je bakterija Staphylococcus aureus, koja prirodno nastanjuje sluznicu nosa, s tim da čak 85 % populacije ima stalne ili naizmjenične kolonije Staphylococcus aureusa. Istraživanja su pokazala kako sojevi Staphylococcus aureus pronađeni u inficiranim kirurškim ranama odgovaraju sojevima nastanjenima na sluznici nosa bolesnika. Stoga je potpuno razumljivo kako se kolonizacija nosa spomenutom bakterijom smatra jednim od rizičnih čimbenika za razvoj postoperativne infekcije.

Više o pripremi za operativni zahvat pročitajte ovdje.

 

OTPORNOST MIKROORGANIZAMA NA ANTIBIOTIKE


Prekomjerna i neracionalna uporaba antibiotika pridonosi razvoju rezistencije mikroorganizama na antibiotike, tako da svaku četvrtu bolničku infekciju uzrokuje organizam otporan na antibiotike.

Iako su antibiotici u trenutku otkrića predstavljali izuzetno moćne i korisne lijekove, njihova neracionalna uporaba omogućila je mikroorganizmima da razviju niz mehanizama otpornosti na njihov učinak. Stoga se danas susrećemo s problemom da se određeni mikroorganizmi, uzročnici infekcije kirurškog mjesta, ne mogu više tretirati konvencionalnom terapijom iz jednostavnog razloga jer ona više nije djelotvorna.

 

PROIZVODI ZA DEKOLONIZACIJU NA BAZI OKTENIDINA


Svrha Octenisan® losiona za pranje je dekolonizacija kože, vlasišta i kose. Namijenjen je dnevnom pranju tijela, dok se kosa i tjeme peru dva do tri puta tjedno. Koristi se na način da se na površinu kože, vlasišta i kose nanese nerazrijeđen i ostavi djelovati jednu minutu kako bi ostvario antiseptički učinak.

Za provođenje dekolonizacije nosne šupljine koristi se Octenisan® md gel za nos dva puta dnevno tijekom pet dana. Pomoću vatenog štapića nanosi se u prednji dio nosne šupljine te se potom ravnomjerno raspodjeljuje masiranjem nosnica palcem i kažiprstom.

Kod nepokretnih bolesnika koristi se posebno dizajnirana Octenisan® kapa za pranje tjemena i vlasišta. Octenisan® rukavice za pranje namijenjene su dekolonizaciji i pranju tijela nepokretnih osoba.