MAKA (MACA, LEPIDIUM MEYENII)

Biljka maka (maca), botaničkog naziva Lepidium meyenii, neugledna je i vrlo otporna dvogodišnja biljka iz porodice Criciferae, korijena sličnog rotkvici. Podrijetlom je s visoravni središnjih Anda u Puni, gdje raste na nadmorskoj visini od oko 4500 metara, na staništima koja su intenzivno hladna, ali s jakom sunčevom svjetlošću, snažnim vjetrom, niskom vlagom i velikim dnevnim temperaturnim rasponom. Dobro raste samo u hladnijoj klimi i na zemljištima koja su siromašnija solima. Ipak, s vremenom se biljka prilagodila pa raste i u nižim predjelima i toplijim krajevima.

Razmnožava se sjemenom, a nakon sadnje počinje klijati u roku pet dana, a nakon osam do 10 mjeseci postiže zrelost za branje. Može se uzgajati zajedno s krumpirom. Korijen mace obično se suši i uskladišten može trajati sedam godina.

Adaptogena biljka

Maka postaje sve popularnija zbog svog doprinosa regulaciji hormonske aktivnosti i zdravlju reproduktivnog sustava, tako da se, zbog povećane potražnje, u Peruu svake godine nalazi sve više površina pod ovom biljkom.

Znanstvenici maku svrstavaju među adaptogene biljke. Obilježja adaptogenih ili „pametnih biljaka“, koje se redovito koriste u tradicionalnoj medicini, su sigurnost konzumacije, povećanje izdržljivosti na stres i utjecaj na postizanje hormonalne ravnoteže.  

Takve biljke posjeduju djelatnu tvar koja podržava homeostazu, tj. fiziološku ravnotežu organizma, pomičući je u smjeru bolje otpornosti na fiziološki stres, odnosno omogućavaju da se tijelo bolje prilagodi na stresne okolnosti.

Fenotip su sve vidljive karakteristike ili osobine nekog organizma. Kad je maka u pitanju, postoji nekoliko različitih fenotipova koji se razlikuju:

• u veličini i obliku korijena - trokutasta, spljoštena, kružna, sferna ili pravokutna maka

• u boji korijena - zlatna ili krem, crvena, ljubičasta, crna i zelena maka.

Istraživanje je pokazalo da postoji 13 različitih fenotipova unutar vrste Lepidium peruvianum koji pokazuju različite boje, DNK, analitičke profile i, što je najvažnije, fiziološke učinke na tijelo.

Zanimljivo je da razlike tu ne prestaju. Određenu ulogu u maksimiziranju kvalitete svih aktivnih sastojaka imaju ne samo kvalitetan izvor sjemena, sadržaj tla, strategije organskog uzgoja i metode sušenja nego i mjesto sadnje, za koje objavljeni dokazi sugeriraju da je glavni odlučujući čimbenik u pogledu kvalitete sastojaka make.

Nadmorska visina na kojoj se maka uzgaja također ima značajnu ulogu jer različite nadmorske visine rezultiraju različitim koncentracijama aktivnih sastojaka i fitokemijskim profilima.

Zbog rasta popularnosti, korijen make sada se uzgaja i izvan Perua. Međutim, treba istaknuti da maka koja se uzgaja na nižim nadmorskim visinama sadrži različite razine makamida i alkaloida u odnosu na maku koja se uzgaja u Peruu. Pokazalo se da se najkvalitetnija sirovina postiže sadnjom na većim nadmorskim visina (oko 4000 metara), kvalitetnom tlu (visoravan Ancash i Junin u Peruu) i tradicionalnim sušenjem usjeva na visini tijekom razdoblja od tri mjeseca.

Maka je gomolj i sirova je teško probavljiva. Stoga se, tradicionalno, prije konzumacije maka često kuha na isti način kao i krumpir da bi proizvela sok koji povećava sposobnost organizma da probavi aktivne metabolite. Maka se jede i kao pečeni korijen ili se suši, melje i spravlja kao kaša ili se kao prah pije s mlijekom.

Prirodna topljivost sirove make u vodi iznosi 68 posto. Poboljšanje bioraspoloživosti se rješava termičkom obradom (postupak želatinizacije) čime se postiže topljivost u vodi u rasponu od 87 do 99 posto. Na ovaj način maka postaje znatno podnošljivija za probavu i mikrobiološki sigurnija, a ima i veću vjerojatnost zdravstvene ispravnosti, dok neki sekundarni metaboliti make postaju brojniji i više bioraspoloživi. Želatinizacijom se dobiva više koncentrirana maka (za jedan kilogram želatinizirane make potrebno je četiri kilograma sirove make), što je razlog razlike u cijeni u odnosu na sirovu (raw) maku.

Kod nas je maka prisutna samo kao dodatak prehrani u obliku praha i u kapsulama. S obzirom da je okus maka praha prilično intenzivan i pomalo neobičan (kombinacija zemljastog i slatkog s gorkim okusom koji ostaje u ustima), a za mnoge i nepodnošljiv, većina ljudi kapsule smatra boljim izborom.

Mjere opreza - Maka je dobro podnošljiva za većinu ljudi ako se konzumira prema preporukama na pakiranju. Konzumacija se ne preporučuje trudnicama i dojiljama, kod bolesti štitnjače i raka dojke. Osobe koje uzimaju lijekove trebaju se prije uzimanja posavjetovati s liječnikom.