Gljivična infekcija vlasišta

Infekcija vlasišta (Tinea capitis)

Tinea capitis podrazumijeva gljivičnu infekciju vlasištu, čiji je najčešći uzročnik Trichophyton tonsurans, ali i Microsporum canis te Microsporum audouinii. Bolest uglavnom zahvaća djecu, zarazna je i može uzrokovati epidemiju.

Dolazi do postupne pojave okruglih i suhih ljuskavih područja na tjemenu uz mogući gubitak kose. Infekcija s plijesni Trichophyton tonsurans uzrokuje „crne točke“ na kojima se vlasi lome na površini kože, dok Microsporum audouinii uzrokuje „sive točke“.

Liječenje se temelji na primjeni oralnih antimikotika (lijekova za liječenje gljivičnih infekcija), ponekad u kombinaciji s antimikoticima za vanjsku primjenu.

U slučaju infekcije vlasišta posebnu kategoriju predstavljaju asimptomatski prenositelji. To, primjerice, mogu biti osobe iz istog kućanstva ili s radnog mjesta. Kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze, prenositeljima se često preporuča upotreba šampona sa selenovim disulfidom.
 

Atletsko stopalo - pojačan svrbež

Atletsko stopalo (Tinea pedis)

Atletsko stopalo ili Tinea pedis je površinska infekcija kože stopala i nožnih prstiju. Predstavlja najčešću dermatomikozu upravo zbog činjenice da se noge znoje, a vlaga pridonosi rastu i razvoju gljivica. Prilikom oštećenja kože narušava se njezina funkcija zaštitne barijere, kada je moguć razvoj sekundarne bakterijske infekcije.

Infekcija kože stopala može se manifestirati kao:
  • interdigitalna infekcija - obuhvaća prostor između dva prsta. Najčešći uzročnici su Trichophyton rubrum i Trichophyton mentagrophytes. Uglavnom započinje na području 3. i  4. prostora među prstima.
  • „mokasinski tip“ infekcije - javljaju se sivkaste linije i crvenilo kože. Zahvaća cijelo stopalo, pri čemu može biti zahvaćen i prostor među nožnim prstima. Najčešći uzročnik je Trichophyton rubrum. 
  • „upalni tip“ infekcije - pojavljuju se mjehurići i izražena je maceracija zahvaćenih dijelova stopala.

Terapija ovisi o jačini simptoma. Ukoliko je riječ o blažoj infekciji, koriste se preparati za vanjsku primjenu koje karakterizira antibakterijski i antifungalni učinak. U tom slučaju, Octenisept® otopina za sluznicu i kožu u obliku spreja na bazi oktenidina idealna je zbog svog antibakterijskog i antifungalnog učinka. U težim slučajevima koriste se oralni antimikotici.

Nerijetko se događa da se infekcija stalno iznova „vraća“. Tada se, osim odgovarajuće terapije, pozornost mora usmjeriti i na nefarmakološke metode:
  • što češće i kad god je moguće nositi otvorenu obuću te redovito mijenjati čarape i cipele
  • nakon tuširanja stopala dobro osušiti kako ne bi zaostala vlažna područja pogodna za razvoj gljivica
  • ne koristiti javna kupališta, bazene i slično.


Svrbež brijača (Tinea barbae)

Gljivična infekcija brade i brkova kolokvijalno se naziva svrbež brijača ili Tinea barbae. Uglavnom se prenosi sa životinje na čovjeka, a najčešći uzročnici su Trichophyton verrucosum (prenosi se s goveda) i Trichophyton mentagrophytes (prenosi se s konja).

Infekciju karakteriziraju prstenaste promjene na površini kože. U blažim oblicima koriste se antimikotici za vanjsku primjenu, a u srednje teškim i teškim oblicima u terapiju se uvode oralni antimikotici, ponekad i u kombinaciji s kortikosteroidima.
 


Infekcija trupa, udova i lica (Tinea corporis)

Tinea corporis je dermatofitna infekcija kože lica, ruku i trupa. Karakteristična je po ružičastim do crvenim prstenastim mrljama i plakovima izdignutih rubova. Upravo zbog svog karakterističnog izgleda prstenaste mrlje, u engleskom jeziku infekcija se naziva i ringworm.

Uzročnici su obično Trichophyton mentagrophytes, Trichophyton rubrum i Microsporum canis. Terapija se uglavnom temelji na antimikoticima za vanjsku primjenu.

 
Infekcija kože gljivicom Malassezia furfur

Infekcija gljivicom Malassezia furfur (Tinea versicolor)

Tinea versicolor, infekcija gljivicom Malassezia furfur, karakteristična je po ljuskavim mrljama različite boje, od bijele do smeđe.

Najčešće se javlja kod mlađih osoba, a povezana je s prekomjernom sekrecijom loja.

Osim karakterističnih mrlja, uglavnom ne uzrokuje druge simptome, a liječi se lokalnom primjenom antimikotika.
 

ULOGA OKTENIDINA U LIJEČENJU GLJIVIČNIH INFEKCIJA