Biljke su i drevni lijekovi i suvremeni izvor zdravlja.
Osim svojih poznatih učinaka, biljke nude ogromnu prednost nježnijeg djelovanja s minimalnim negativnim učincima, a biljni pripravci dostupni su u različitim oblicima.
Standardizirani ekstrakti se dobivaju koncentriranjem macerata pripremljenog iz biljke ili njezinih ljekovitih dijelova. Time je moguće izdvojiti većinu korisnih komponenti i uvijek kontrolirati sadržaj aktivnih sastojaka. Ova metoda omogućuje da se osigura uvijek ista kvaliteta proizvoda.
Među inim biljkama, kurkuma, odnosno kurkumin i kvercetin su predmet velikog interesa istraživača.
Kurkuma
Kurkuma (Curcuma longa) poznata je i kao indijski šafran. U mnogim kuhinjama svijeta, osobito u Aziji i na Bliskom istoku, koristi se kao začin, samostalno ili u začinskim mješavinama.
Specifična je po tome što se dodaje i u slatka i u slana jela.
U tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini kurkuma zauzima posebno mjesto te se koristi u ljekovitim pripravcima.
Korijen biljke sadrži aktivne tvari kurkuminoide, od kojih je najzastupljeniji kurkumin.
Kvercetin
Kvercetin iz ekstrakta japanskog bagrema (Sophora Japonica) spada u skupinu spojeva naziva flavonoidi.
Nalazi se u sastavu različitih biljaka i hrane, poput crvenog vina, luka, zelenog čaja, jabuka, bobičastog voća, ginkga, gospine trave, bazge i sl.
Vitamin D
Doprinosi normalnoj funkciji imunosnog sustava.
