Vrste rana i faze zacjeljivanja rane

Vrste rana i faze zacjeljivanja rane

Profesionalna obrada rane počinje s razumijevanjem vrste i stanja rane. Samo se tada rana može optimalno liječiti.

Definicija i klasifikacija U ranama su stanice oštećene, tjelesna tkiva uništena i/ili patološki promijenjena. U mnogim slučajevima izgubljeno je mišićno i vezivno tkivo, a funkcije su ograničene. Rane se mogu klasificirati na različite načine. Najčešće razlikujemo akutne i kronične rane. One se razlikuju u trajanju i uzroku.

VRSTE RANA

AKUTNE RANE

Traumatska rana

Traumatske rane su mehanički uzrokovane tlačnim, vlačnim ili posmičnim silama koje djeluju na tkivo. Njih u većini slučajeva proizvodi udar vanjskih utjecaja. Ove vrste rana najčešće su u slučajevima nezgoda.
Traumatske rane obuhvaćaju abrazije, porezotine, ubode, ugrize, nagnječenja (kontuzije), laceracije, prostrijelne rane, odvajanje kože i rane od amputacije.

Toplinska rana

Toplinske rane uzrokuje izloženost tkiva toplini ili hladnoći. Toplina (npr. vruća tekućina) može prouzročiti opekline ili ljuštenje kože; hladnoća, smrzavanja. Toplinski inducirane rane uključuju i ozljede tkiva uzrokovane električnom energijom. Pored daljnjeg mogućeg oštećenja drugih organskih sustava, na koži se toplotna oštećenja uzrokovana električnom energijom često manifestiraju u obliku opekotina. Opseg ozljede bitno ovisi o trajanju, intenzitetu i temperaturi. Pored vanjskih ozljeda, ovisno o intenzitetu uzročnika (toplina, hladnoća, struja), može doći i do ozljeda unutarnjih organskih sustava.

Ilustracija kemijske ili radijacijske rane

Kemijska i radijacijska rana

Kemijske rane, kao što su kemijske opekline, su uzrokovane kiselinama ili lužinama (bazama) u dodiru s tkivom.
Radijacijske rane može uzrokovati ionizirajuće zračenje koje se primjenjuje u radiografiji ili radioterapiji. U ovu se kategoriju ubrajaju i opekline od sunca (solarni dermatitis) koje uzrokuje ultraljubičasto zračenje.

KRONIČNE RANE

Različite su definicije kroničnih rana, ali imaju neka zajednička obilježja: rane se smatraju kroničnima ako ne zacijele za nekoliko tjedana unatoč stručnom i propisnom liječenju.
Za razliku od akutnih rana, većinu kroničnih rana ne uzrokuju vanjski mehanički događaji nego postojeće bolesti (npr. venska insuficijencija, dijabetes). Kronične rane često se teško liječe. Proces zacjeljivanja mogu dodatno otežavati komplikacije (npr. infekcije).

Najčešće kronične rane

Ulkus na nozi (Ulcus cruris)

Ulkus na nozi ili Ulcus cruris često se javlja na potkoljenici u blizini gležnja, obično s unutarnje strane. Uglavnom se javlja u osoba koje boluju od više postojećih bolesti.

Venski ulkus na nozi (Ulcus cruris venosum)

Venski ulkus na nozi najčešći je oblik ulkusa koji se javlja u 60 – 90 % slučajeva. Ovaj ulkus uzrokovan je kroničnom venskom insuficijencijom (KVI). Eferentne krvne žile (tj. vene) oštećene su do tolike mjere da više ne mogu podupirati vraćanje krvi u srce. Nakupljanje krvi remeti pravilan metabolizam i hranjenje tkiva. To dovodi do oštećenja tkiva. Zatim u oštećenom tkivu nastane ulkus.

Arterijski ulkus na nozi (Ulcus cruris arteriousm)

Ako se uslijed ateroskleroze natalože kalcifikacije u aferentnim krvnim žilama (tj. arterijama) potkoljenice, može nastati arterijski ulkus na nozi. Arterije se sužavaju do potpune okluzije (začepljenja). Ako ova arterijska okluzivna bolest (AOB) u većoj mjeri utječe na tkivo, to može ugroziti cijeli ud. Arterijski ulkus na nozi rijetka je pojava koja se javlja u nekih 10 % slučajeva. Ova vrsta ulkusa često nastaje nakon manje ozljede. Iako su ove rane inače bezopasne, ne zacjeljuju jer arterije ne mogu dovoljno opskrbljivati tkivo da bi započelo zacjeljivanje. Mogu se razviti infekcije koje na kraju dovode do ulceracija.

Miješani ulkus na nozi

Miješani ulkus na nozi hibridni je oblik venskog i arterijskog nožnog ulkusa. Ovu vrstu ulkusa uzrokuje kombinacija prethodno navedenih dviju vrsta rana.

Dijabetički ulkus

Dijabetički ulkus ili sindrom dijabetičkog stopala obuhvaća razne patološke promjene tkiva u području stopala. One proizlaze iz postojeće bolesti (tj. diabetes mellitusa). Uz ulkus mogu biti izobličena ili oštećena i stopala i ležišta noktiju.

Kod dijabetičkog ulkusa obično je poremećena provodljivost senzornih, motoričkih i autonomnih živaca zbog postojeće bolesti. Usto je često ograničen rad žila. U slučaju sindroma dijabetičkog stopala mora se primarno liječiti postojeća bolest. Međutim, također je važno lokalno liječenje rane kako bi se osiguralo da se stanje rane neće pogoršati, što može čak dovesti do potrebe za amputacijom.

Mnogi pacijenti s diabetesom mellitusom boluju od dijabetičkog ulkusa. Uzrok su često neprimjerene cipele koje pritiskom oštećuju tkivo. Ulkus može biti i posljedica nedostatka ili nepravilne higijene nogu.

Dekubitus (tlačni vrijed)

Dekubitusi su rane koje teško ili sporo zacjeljuju. Dekubitus se može pojaviti ako su slojevi tkiva i krvnih žila pod velikim vanjskim pritiskom. Rizik povećavaju trenje i posmične sile. Stoga koža i tkivo više nisu dovoljno prokrvljeni i može nastati dekubitus. Pojavu dekubitusa potiču razne postojeće bolesti (npr. diabetes mellitus). Rizik je najveći za pacijente koji su nepokretni, tj. vezani za krevet.

Europsko tijelo za savjetovanje o dekubitusima (EPUAP) i Američko nacionalno tijelo za savjetovanje o dekubitusima (NPUAP) objavila su zajedničku međunarodnu definiciju i klasifikaciju dekubitusa.

Anatomija kože

Koža (cutis) sastoji se od nekoliko glavnih slojeva. Strukturno se razlikuje između sljedećeg:

epiderma
derma
subcutis

Svaki od ovih slojeva kože obavlja određene funkcije: epiderma se sastoji od rožnatog sloja koji uglavnom formiraju takozvani keratinociti (stanice koje ga stvaraju).

Izvana prema unutra mogu se razlikovati sljedeći slojevi u epidermi:

Rožnati sloj ili Stratum corneum
Svijetli sloj ili Stratum lucidum
Zrnati sloj ili Stratum granulosum
Trnasti sloj ili Stratum spinosum
Bazalni sloj ili Stratum basale

Derma se nalazi između epiderme i subcutisa i sastoji se uglavnom od guste mreže vlakana vezivnog tkiva, pružajući elastičnost koži. Dermis sadrži krvne i limfne žile, živce, stanice imunološkog sustava, korijenje kose, kožne žlijezde i receptore pritiska za osjet dodira.

Derma se sastoji od dva sloja:

Gornji sloj ili Stratum papillare: Stratum papillare bogat je malim krvnim žilama (kapilarama) i stanicama. Papile sadrže i živčana vlakna.
Donji sloj ili Stratum reticulare: Stratum reticulare sastoji se od snažnih isprepletenih snopova vlakana kolagena i elastičnih vlakana.

Glavne strukturne sastavnice derme su kolagen i elastin, vezivna tkiva koja daju snagu i fleksibilnost te su ključni sastavni dijelovi zdrave kože mladenačkog izgleda. Ova vlakna ugrađena su u gelastu tvar (koja sadrži hijaluronsku kiselinu) koja ima visoku sposobnost vezivanja vode i pomaže održavanju volumena kože.

Derma igra ključnu ulogu u zaštiti tijela od vanjskih utjecaja i iritacije, kao i u hranjenju gornjih slojeva kože iznutra:

Njena gusta, čvrsta tekstura pomaže ublažiti vanjske udarce i, kada dođe do oštećenja, sadrži vezivna tkiva poput fibroblasta i mastocita koji liječe rane.
Bogata je krvnim žilama koje hrane epidermu, dok istovremeno uklanja otpadne tvari.
I žlijezde lojnice (koje dovode masnoće ili ulja na površinu kože) i žlijezde znojnice (koje dovode vodu i mliječnu kiselinu na površinu kože) nalaze se u dermi. Ove se tekućine spajaju i stvaraju hidrolipidni film.

U dermi se također nalaze:

Limfne žile.
Osjetni receptori.
Korijeni kose: gomoljasti kraj vlasi gdje se kosa razvija.

Potkožno tkivo (subcutis) sastoji se od labavog vezivnog i masnog tkiva i povezuje kožu s temeljnim strukturama. Potkožni sloj sadrži i veće krvne žile i živčana vlakna, folikule dlake, žlijezde i djelomično glatke mišićne stanice. Unutarnji sloj naše kože pohranjuje energiju, dok istovremeno štiti i izolira tijelo. Broj masnih stanica sadržanih u subcutisu razlikuje se ovisno o različitim dijelovima tijela Štoviše, raspored masnih stanica razlikuje se i između muškarca i žena kao i struktura ostalih dijelova kože.

Koža je najveći organ ljudskog tijela.

Obavlja različite zadatke:

Zaštita od mehaničkih, kemijskih i toplinskih čimbenika
Zaštita od prodora mikroorganizama
Zadaci imunološke obrane
Regulacija tjelesne temperature
Osjetni organ za percepciju boli, vrućine i hladnoće
Regulacija ravnoteže vode i elektrolita

FAZE ZACJELJIVANJA RANE

Eksudacija

U fazi eksudacije ili čišćenja izbacuju se stanični ostaci, mikroorganizmi i metabolički otpad. Drugim riječima, rana sama sebe mehanički čisti.

Aktiviraju se zgrušavanje krvi i imunološki sustav. Bijele krvne stanice ili zrnca (npr. leukociti, makrofagi) sele se na područje rane te počnu upijati i razgrađivati strana tijela fagocitozom.

Granulacija

Tijekom granulacijske faze stvara se vezivno tkivo bogato stanicama i krvnim žilama – tzv. granulacijsko tkivo.

U normalnom zacjeljivanju rana, oko četiri dana nakon ozljede, rastu male krvne žile (tj. kapilare) i opskrbljuju granulacijsko tkivo. Stanice vezivnog tkiva, fibroblasti, stvaraju kolagen. U granulacijskoj je fazi rana obično dobro prokrvljena, svijetlocrvene boje, staklenasta do prozirna i vlažna. Novostvoreno tkivo ispunjava ranu. Tako se oblikuje temelj potreban za naknadnu epitelizaciju.

Epitelizacija i regneracija

Od 6. do 10. dana počinje regeneracijska faza. U toj se fazi rana sužava. Kolagenska vlakna sazrijevaju i dovode do cikatrizacije granulacijskog tkiva. Zatim se epitelizacijom rana zatvara. Odlika ove faze je osjetljiva svijetloružičasta koža. Eksudacija opada u ovoj fazi zacjeljivanja.

Faze zacjeljivanja rana

Kao što je vidljivo na dijagramu, pojedinačne faze zacjeljivanja rana djelomično se preklapaju. U slučaju kroničnih rana ponekad je teško razlikovati te faze zbog popratnih čimbenika kao što su crvenilo i nastanak nekroze.

Na zacjeljivanje rane utječu mnogobrojni sistemski i lokalni čimbenici. Od sistemskih čimbenika važno je istaknuti: Starost i imunološki status, Opće zdravstveno stanje, Prehrana i hormoni, Mobilnost i perfuzija, Živčani sustav i psiha, Bol i lijekovi. Lokalni čimbenici koji ujteču na zacjeljivanje rane su: Ozbiljnost i vrsta ozljede Toplina i hladnoća, vlaga, Kolonizacija / infekcija bakterijama, Nekroza / stvaranje krasta, pH vrijednost