Oktal Pharma

Homeopatija je dio medicinske znanosti koji se koristi samo prirodnim tvarima. Djelotvoran je sustav liječenja koji nastoji kod bolesne osobe stimulirati vlastitu, prirodnu sklonost organizma samoizlječenju manjim količinama supstancija prirodnog podrijetla. Temeljno načelo homeopatije - slično se sličnim liječi (similia similibus curentur) odražava se i u pojmu homeopatija, složenom od grčkih riječi hómoios (sličan) +páthos (bolest).

Povijesne notice

Temelje današnje homeopatije postavio je Christian Fridrich Samuel Hahnemann (Meissen, 1755. - Pariz, 1843.), njemački liječnik, kemičar i ljekarnik. No, načelo slično se sličnim liječi primjenjivao je još Hipokrat (460. - 377. pr.n.e.). U djelima De morbo sacro i De locis in homine, među ostalim, opisivao je liječenje bolesti na način - sličnim utjecajem postaje bolest, pa je liječimo lijekom koji slično djeluje. Nakon Hipokrata pomalo se zaboravio taj način liječenja, pa ga do naših dana zamjenjuje onaj grčkog liječnika Galena (129. - 201.). On je liječio po načelu suprotno se suprotnim liječi (contraria contrariis curentur), koje danas zovemo alopatija.
Pisac Kajo Julije Hyginus u svojim pripovijestima Fabularum liber navodi da je načelo slično se sličnim liječi bilo poznato u vrijeme Trojanskog rata. O tome piše u 101. priči, kad je junak Telefos bio ranjen Ahilovom strelicom. Isto načelo nalazimo i u Vedama, starim indijskim filozofsko-znanstvenim raspravama iz 3. stoljeća prije Krista.
Devetnaest stoljeća nakon Hipokrata pojavio se Theophrastus Bombastus Paracelsus von Hohenheim (1493. - 1541.), švicarski liječnik pronicava duha i oštra opažanja, koji je oživio Hipokratovu spoznaju o liječenju sličnoga sličnim. O tome piše u drugom poglavlju spisa Fragmenta medica, kao i u svom najpoznatijem djelu Paragranum.
O načelu sličnosti pozitivno su pisali i jezuiti (isusovci) u Acta sanctorumu, kao i filozof Descartes. Bilo je poznato i običnom puku te ga se može pronaći i u kulturama mnogih naroda.

Buntovnik s razlogom

Na temelju vlastitih opažanja, neovisno o Hipokratu i Paracelsusu, zakon sličnosti u farmakoterapiji primijenio je znameniti njemački liječnik Samuel Hahnemann na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. On je medicinu studirao u Leipzigu, a nastavio na bečkom Medicinskom fakultetu, jednom od najmodernijih u to doba. Mnogo je putovao, govorio nekoliko svjetskih jezika i bio vrlo obrazovan. Bavio se kemijsko-ljekarničkim studijima te je, među ostalim, napisao Ljekarnički leksikon u 4 dijela, što je u ono doba bila enciklopedija ljekarničkog znanja i vještina. Radeći kao liječnik praktičar bio je nezadovoljan medicinskim navikama onog vremena. Ponajviše je osuđivao metode kao što su puštanje krvi, izazivanje povraćanja, davanje opijuma i slično, zbog često kobnih neželjenih učinaka. Njegova savjest pobunila se protiv takvog načina ugrožavanja pacijenata. Prestao je raditi, no morao je prehranjivati deveteročlanu obitelj, pa je zarađivao prevodeći strana medicinska djela. Tako je i 1789. od poznatoga škotskog liječnika Williama Cullena (1710. - 1790.) s engleskog preveo djelo Materia medica (Zbirka ljekovitih sredstava), gdje je, među ostalim, opisano liječenje malarije kininom. Cullen je mislio da gorka tvar osnažuje želudac, otkud se producira sredstvo za jačanje cijelog tijela, što je razlog sposobnosti liječenja malarije. Hahnemann nije mogao prihvatiti to mišljenje, jer prema njegovu iskustvu druge gorke tvari nisu djelovale na malariju. To ga je potaknulo da napravi eksperiment na sebi. Danima je uzimao kinin te promatrao i zapisivao promjene i simptome koji su mu se događali. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije, unatoč činjenici da zapravo nije bolestan. Simptomi su se vraćali svaki put kad bi uzeo dozu kinina i trajali nekoliko sati. Pokusima na sebi uvjerio se da i druga sredstva u većim dozama mogu izazvati simptome bolesti koju inače liječe u manjim dozama. To ga je fasciniralo, pa je razradio sustav liječenja prema kojem se svaka bolest tretira onim sredstvom koje na zdravom čovjeku izaziva simptome nalik na simptome bolesti (npr. kod rezanja luka javlja se vodenasti iscjedak iz nosa i suženje očiju; ako se takvi simptomi razviju kod prehlade ili alergije, izvanredna pomoć će biti homeopatski pripravak Allium cepa (crveni luk)).

Što rjeđe, to djelotvornije - Razrjeđivanjem supstancije eliminirao je toksičnost pojedinih preparata tako da se i otrovi (npr. Aconitum, Belladonna, Lachesis, Mandragora i dr.) mogu koristiti u ljekovite svrhe. Uzeo je jedan dio osnovne tvari i dodao devet dijelova vode te ritmički, jednakomjerno protresao dvije, tri minute. Dobiveno je nazvao D1 ili prva potenca. Od te prve potence uzeo je opet jedan dio i dodao devet dijelova vode te tresao na isti način. Tako je nastala D2 ili druga potenca. Samo uobičajeno razrjeđivanje ne bi bilo dovoljno, nego je svaku potencu trebalo provesti kroz ritmičko gibanje. Tako priređena treća potenca D3 bilo je razrjeđenje 1:1000 ili 10-3.
U ono doba nije mogao dokazati djelotvornost tih postupaka znanstvenim metodama, no nastavio je eksperimentirati uz sve veće razrjeđenje, koja su, paradoksalno, postajala sve djelotvornija. Kritičari su upozoravali da kod razrjeđenja D24 (10-24) ne nalaze molekularne tragove. Postavili su pitanje kako taj preparat može djelovati, odnosno pozitivni učinak pripisali placebu. No, te prigovore djelotvorno su opovrgavali terapeutski učinci kod beba i djece, u veterini, pa čak i u liječenju biljaka, gdje nije moglo biti sugestivnog učinka. Danas je, zahvaljujući sve bržem razvoju znanstvenih metoda istraživanja, posebno na području atomske fizike i proučavanjima iskoristivosti atomske energije, dokazano djelovanje homeopatskih pripravaka u visokom razrjeđenju, što je i objavljeno u vodećim medicinskim časopisima.

Rukom pod ruku

Homeopatija je priznata gotovo u cijelom svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, po broju korisnika druga je metoda liječenja u svijetu, odmah iza kineske tradicionalne medicine, treća je fitoterapija, a četvrta alopatska medicina.
Homeopatiju koristi engleska kraljevska obitelj, Tina Turner, uz njezinu pomoć liječila se Majka Tereza, kao i milijuni drugih poznatih i nepoznatih osoba.
Kod lakših bolesti možda je dovoljna samo homeopatska terapija, ali kod težih najbolji rezultati postižu se u kombinaciji s alopatskom (klasičnom) medicinom. Stoga je sve više bolnica u razvijenim zapadnim zemljama u kojima zajedno rade alopati i homeopati. Naime, školska medicina pokušava pronaći uzročnika bolesti i uništiti ga, a homeopatija djeluje na jačanje organizma i na taj način pomaže mu da se sam riješi uzročnika bolesti. Zato, osobito u težim stadijima bolesti, valja kombinirati jednu i drugu metodu. Ispitivanja su pokazala da se teško bolesni pacijenti mnogo brže oporavljaju ako se liječe kombinirano.

Brojne bolesti u portfelju

Gotovo je nemoguće nabrojiti sve bolesti kod kojih pomaže homeopatija, no navedimo one zbog kojih se pacijenti najčešće javljaju: prehlada, gripa, alergije, glavoboblje, smetnje probavnog sustava, srčani i krvožilni problemi, reumatske bolesti, problemi s kralježnicom, neuroze, stresovi... Zbog svoje netoksičnosti pogodna je za djecu i dojenčad od najranije dobi.
Važno je još istaknuti da se homeopatija drži starog Hipokratova pravila Primo non nocere (prije svega ne štetiti). S obzirom na to da ne tretira bolest, nego cjelokupnu osobu, za odabir pravog preparata od važnosti su fizičko, mentalno i emocionalno stanje tretirane osobe.
S obzirom na pristup, homeopatiju možemo podijeliti na klasičnu i kombiniranu. Klasična homeopatija nakon detaljne anamneze, pri čemu su osobito važni subjektivni osjećaji i doživljaji bolesti, propisuje samo jedan homeopatski, takozvani konstitucijski preparat. Kombinirana homeopatija koristi više preparata zajedno u jednom pripravku koji su kombinirani po dijagnozama i jednostavni za samopropisivanje i laicima. Ako takvi kombinirani preparati ne pomognu, treba se javiti registriranom homeopatu koji će odrediti pravi.

Ah ta prehlada! A tek gripa...

O prehladi i gripi toliko se piše i govori od rane jeseni do kasnog proljeća, pa vjerujem kako već sve o tome znate, stoga ću vas podsjetiti samo na osnovne stvari. Uzrok je virus, pa antibiotik kod tih bolesti ne djeluje. Jedan od simptoma je visoka temperatura, djelotvoran načina na koji se tijelo bori protiv virusa. Naime, visoka temperatura jedini je učinkovit način eliminiranja virusa, pa ako ste inače zdrava osoba, dopustite tijelu da samo riješi problem. Narodna mudrost kaže: ako se liječi, prehlada traje sedam dana, ako se ne liječi, traje tjedan dana, a ako se liječi prirodnim lijekovima, traje 14 dana, ali se nakon toga dugo ne vraća.
Jedan od prirodnih načina liječenja prehlada i gripe je i homeopatija, koja nudi više homeopatskih preparata koji su djelotvorni kod takvih problema:

Aconitum - Karakterizira ga iznenadno povećanje tjelesne temperature (do više od 38? C) nakon izlaganja hladnoći ili hladnom, suhom vjetru. Jedan obraz je crven, drugi blijed, a koža je izrazito suha, kao i sluznica, što uzrokuje žeđ, te pacijent pije velike količine tekućine. Dakle, daje se u prvoj fazi bolesti.

Belladonna - Koristi se kod iznenadne visoke temperature, uz vruću glavu, a hladne ruke i noge. Za razliku od Aconituma, pacijent se znoji. Često je prisutna pulsirajuća glavobolja, oči su mu osjetljive na jako svjetlo, smeta mu buka, te želi ležati sam i miran.

Ferrum phosphoricum - Pacijent nema jako izražene simptome, temperatura je lagano povišena, osjeća kao da će se razboljeti. Daje se u prvoj fazi bolesti, koja često nastupa nakon fizičke ili mentalne iscrpljenosti.

Bryonia - Daje se za suh, naporan, bolan kašalj kod kojeg se mora pritisnuti grudni koš. Sluznica je suha, bolest prati jaka žeđ, pa pacijent pije puno tekućine. Najmanji pokret pogoršava kašalj.

Eupatorium - Daje se kod gripe s visokom temperaturom, zajapurenošću, zimicom ili čak s ukočenošću, uz žeđ za hladnim pićima i oskudno znojenje. Pacijent je nemiran i žali se na jake bolove koje opisuje "kao da su kosti slomljene".

Gelsemium - Glavna karakteristika ovog preparata je slabost na mentalnoj, emotivnoj i fizičkoj razini. Daje se kod prehlade koja dugo traje, kad pacijenti nisu žedni, a često je prisutna promuklost ili gubitak glasa. Zanimljiv simptom je glavobolja koja prolazi nakon obilnog mokrenja, a opće stanje se poboljšava uzimanjem stimulansa, primjerice alkoholnih pića. Temperatura kontinuirano i prolongirano raste, s tim da je ujutro niža, a navečer viša.

Ipecacuanha - Daje se kod snažnog kašlja s povraćanjem. Zbog jakog kašlja može doći do prekida disanja.

Phosphorus - Indiciran je kod suhog kašlja, kod kojeg se problemi "spuštaju" u sredinu grudnog koša. Bolesnik je zbog kašlja iscrpljen, osjeća se slabim, ima stalnu potrebu za konzumiranjem hladnih napitaka. Uza sve to, katkad je prisutna i promuklost, obično bez bolova.

Autor: Ivan Šimetin, homeopat, predsjednik Hrvatske udruge homeopata / objavljeno u broju 64 (02/09)