Oktal Pharma

Dolaskom ljepšeg vremena sve više boravimo u prirodi i uživamo u svježem zraku i suncu. No, koliko god taj odlazak bio dobar za naše zdravlje, skriva i određene opasnosti, od kojih se možemo sačuvati ako ih poznajemo. Šećući šumom, u dobrom društvu i dobrog raspoloženja, obično ne razmišljamo o malim, sitnim dosadnjakovićima - krpeljima. Ipak, trebamo ih imati na umu.

Krpelji su člankonošci koji pripadaju razredu Arachnida (paučnjaka), redu Acarina (grinja). Za razvoj i razmnožavanje trebaju krv (zato su im usni organi prilagođeni za bodenje i sisanje), zbog čega povremeno ili trajno žive kao nametnici na kralježnjacima (gmazovi, ptice i sisavci). Veličina tijela ovisi o količini posisane krvi, pa je tako odrasla i gladna ženka duga oko 4 mm, a nasisana može biti duga i 15 mm.
Nastanjuju različita staništa, a obzirom na to da su za njihovu aktivnost vrlo važne temperatura i vlažnost, najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i početkom ljeta. Susrećemo ih i u jesen, ali znatno rjeđe. Najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, u grmlju i niskom raslinju, po šikarama i visokotravnatim staništima. Najčešća vrsta krpelja u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj je obični krpelj (Ixodes ricinus).

Krpelji nisu samo napast zbog uboda i svrbeža, nego mogu biti i prijenosnici nekih bolesti, kao što su virusni krpeljni meningoencefalitis i Lyme borelioza (za ljude) i piroplazmoza (za kućne ljubimce). Srećom, mali broj krpelja u prirodi nosi mikroorganizme uzročnike bolesti. Infekciji su najizloženiji ljudi koji profesionalno borave u prirodi, planinari, rekreativci, lovci, djeca polaznici škole u prirodi. 

Krpeljni meningoencefalitis (KME) je bolest proširena po cijeloj Europi, a ima je i kod nas. Javlja se od proljeća do jeseni, odnosno onda kad temperatura zraka prelazi 5° C. U Hrvatskoj postoje žarišna područja sa zaraženim krpeljima, a jedno od takvih jesu obronci Medvednice.
Ova virusna upala mozga i moždanih ovojnica javlja se sedam dana nakon uboda zaraženog krpelja. Početak je sličan gripi (povišena temperatura, slabost, glavobolja), a zatim, nakon desetak dana dolazi do kočenja šije, povraćanja, intenzivne glavobolje, što upućuje na znakove upale moždanih ovojnica. Rjeđe dolazi i do upale mozga sa specifičnim znakovima bolesti vrtoglavice, pospanosti te slabosti mišića.
Liječenje se provodi u bolnici, posebno kod najtežih slučajeva. S obzirom na to da se protiv krpeljnog meningoencefalitisa može preventivno cijepiti, bolest se može izbjeći.

S krpeljima povezujemo i Lyme boreliozu (Lajmska bolest), čiji je uzročnik bakterija Borrelia burgdorferi. Bolest se očituje crvenilom kože oko mjesta uboda krpelja, koje se širi u koncentričnim krugovima, a u sredini se pojavljuje bljedilo. Uz to se javljaju i opći znaci bolesti: povišena temperatura, glavobolja, bolnost mišića te svrbež i bolnost na mjestu uboda. Bolest obično tako i završava. Ako se pak proširi, zahvaća živčani sustav i uzrokuje teška oštećenja živaca, pa čak i upalu moždanih ovojnica i mozga. Katkad dolazi do upale srčanog mišića ili jakih upala zglobova s kasnijim oštećenjima.
U prvoj fazi bolesti, praćenoj crvenilom kože, moraju se primijeniti antibiotici, nakon čega slijedi potpuno ozdravljenje. Kako za tu bolest ne postoji cjepivo, osobe cijepljene protiv krpeljnog meningoencefalitisa, kojima se krpelj zario u kožu, trebaju nadzirati mjesto uboda tijekom mjesec dana. Ako u tom vremenu uoče navedene promjene, trebaju se javiti liječniku.

Iako se iznimno rijetko javlja u ljudi, valja spomenuti i piroplazmozu kao ozbiljnu bolest kućnih ljubimaca - pasa, čestih pratioca čovjeka tijekom boravka u prirodi. Dakle, nakon povratka iz prirode treba pregledati i ljubimca, zbog njega samoga, ali i zbog mogućnosti unosa krpelja u čovjekov životni prostor.

Svaki krpelj nije prijenosnik virusa krpeljnog meningoencefalitisa, ali s obzirom na to da ne postoji način da odmah znamo je li krpelj inficiran, potrebno je pridržavati se nekih osnovnih naputaka:

• Izbjegavati područja poznata kao staništa zaraženih krpelja.
• Koristiti repelente, sredstva koja odbijaju krpelje. Mogu se nanositi na otkrivene dijelove kože (djeluju nekoliko sati) i na odjeću.
• Nositi svijetlu odjeću (krpelj se lakše uočava) s dugim rukavima i nogavicama, te zatvorenu obuću. Krpelji se lako prihvate na odjeću od materijala s dlačicama (vuna, flanel), pa je treba izbjegavati.
• Pri povratku iz prirode treba se presvući i pregledati cijelo tijelo kako bi na vrijeme uočili i uklonili krpelja. Rizik od infekcije veći je što je boravak krpelja na tijelu dulji. Prije probadanja kože i početka sisanja krvi krpelj hoda neko vrijeme, pa i više sati po tijelu u potrazi za mjestom gdje će se učvrstiti - bira mjesto gdje je koža najtanja (pazduh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha).
• Prilikom vađenja, krpelja treba zahvatiti pincetom neposredno uz kožu i lagano povlačiti, bez prethodnog mazanja. Mazanje kože različitim sredstvima ne preporučuje se, jer krpelj pritom pojačano izlučuje slinu, a možda i uzročnika ako je inficiran.

Provođenje aktivne zaštite - Osobama koje češće borave u prirodi preporučuje se cijepljenje protiv KME. Prema podacima proizvođača, cjepivo se može primijeniti već nakon prve godine života. Daje se u tri doze: nakon inicijalne prve doze daje se druga poslije mjesec dana, treća nakon godinu, a potom se provodi docjepljivanje svake tri godine (“booster" doza). Radi postizanja dovoljne zaštite, cijepljenje je najbolje započeti u zimskim mjesecima. Nakon uspješno provedenog cijepljenja sa sve tri doze postiže se 95-postotna zaštita. Uspješno se provodi već više od 20 godina. Za cijepljenje u Zagrebu građani se mogu javiti Zavodu za javno zdravstvo Grada Zagreba, Mirogojska cesta 16, ili u higijensko-epidemiološke odjele Zavoda koji se nalaze u domovima zdravlja.

Izvor: www.public-health.hr, Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba, Mirogojska cesta 16

Objavljeno u broju 59 (04/08)